Događaji

POZIV NA SOLIDARNOST!

U posljednjih nekoliko mjeseci svjedočimo dešavanjima koja najviše liče počecima devedesetih – pred nama su slike žena, djece i muškaraca u potrazi za sigurnim utočištem od smrti i razaranja. Devedesetih su to bili ljudi iz Bosne i Hercegovine i drugih država bivše SFRJ, nas 4 miliona, koji smo tražili utočište od rata koji je razarao naše zemlje. Tragali smo za utočištem diljem Evrope i svijeta. Danas svjedočimo milionima ljudi prisiljenih da napuste svoje domove kako bi spasili svoje živote, najosnovije ljudsko pravo. Ne smijemo biti slijepi, ne smijemo ćutati, ne smijemo ostati indolentni.

Samo u Siriji je više od 4 miliona ljudi prisiljeno napustiti svoju zemlju, a ova brojka zastupa samo one izbjeglice koje je registrovao UNHCR u Egiptu, Iraku, Jordanu, Lebanonu, Turskoj i Sjevernoj Africi. Samo mali broj ovih ljudi se usudio na opasni put života ili smrti do Evrope, u nadi da će tu naći sigurnost i spas. Razlika između devedesetih i danas je ta što se izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i drugih djelova bivše SFRJ nisu suočavale sa smrću i progonom jednom kada su uspjele da napuste svoje ratom razorene države. Nažalost, to nije slučaj za ljude iz Sirije koji nastavljaju umirati u zemljama tako udaljenim od Sirije kao što je Austrija, ili u smrtonostnom Mediteranskom moru.

Smrt žena, djece i muškaraca koji tragaju za skloništem je jednako besmislena i poražavajuća kao što je i smrt hiljada civilnih žrtava koje umiru u, i oko, Sirije – u Aleppu, Doumi, Zabadani, Homsu, Ar Raggahtu. U Siriji oni umiru od improviziranih takozvanih «eksplozivnih buradi» i drugih ratnih užasa, u Evropi zbog nedostatka solidarnosti i sigurnih i slobodnih prolaza. Umjesto empatije, hrane, skloništa i obećanja za bolju budućnost, dočekani su militarističkom reakcijom, žičanom ogradom, suzavcem, te policijskom i vojnom brutalnošću.

Izbjeglice su zaštićene međunarodnim izbjegličkim pravom. Svaka zemlja u regionu zajedno sa zemljama Evropske unije, kao potpisnice Ženevskih konvencija, su obavezne pružiti zaštitu i sklonište ljudima koji su u nevolji. U pokušaju da preusmjere pažnju sa svojih obaveza vlade Evrope, uz pomoć medija, govore o «migrantskoj krizi», ali mi znamo, iz sopstvenih iskustava, da ovo nije nikakva kriza migranata već kriza (ne)čovječnosti prema ratom i nasiljem protjeranim pojedincima i porodicama. Finansijske kalkulacije evropskih zemalja o tome koliko vrijedi spašavanje jednog ljudskog života se prepliću sa ksenofobijom i rasizmom.

Umjesto što dopuštamo medijima i vladama da kriminaliziraju i problematiziraju ljude koji su u nevolji i potrebi, praveći od njih nelegalne migrante i nazivajući ih sigurnosnim rizikom za zemlje u koje dolaze, moramo se podsjetiti o čemu se ovdje u stvari radi. Stvarni problem su ratovi i nasilje u Siriji, Bliskom Istoku i Africi koji donose beskrajne patnje ljudima, a za koje snosimo znatnu odgovornost – nemojmo zaboraviti da je jedan od razloga ratova i nasilja u ovim zemljama upravo globalna eksploatacija resursa i borba za moć koje su kreirali evropski kolonizatori, a i danas ih održavaju zapadne sile i korporacije. Stvarni problem ovdje je nemogućenost (ili direktno odbijane) da se zaustave ratovi i nasilje. Problem nisu ljudi koji traže sklonište, zaštitu i bolju budućnost!

Kao građani i građanke BiH, sa sopstvenim iskustvom smrti, razaranja i očaja, duboko smo dirnuti/e sudbinom ljudi iz Sirije i drugih zemalja koji dolaze u Evropu riskirajući svoje živote, te duboko osramoćeni/e postupcima regionalnih i EU vlada. Ogorčeni smo na impotentnost međunarodne zajednice da odgovori na pozive sirijskog i drugih naroda da zaustave upotrebu «eksplozivnih buradi», da zaustave ubijanja, da osiguraju mir.

Dok zapadne zemlje u fokus stavljaju «rješavanje migracione krize», mi mirovni aktivnisti i aktivistkinje iz Bosne i Hercegovine, pozivamo vladu BiH da otvori granice naše zemlje i omogući slobodan i nesmetan prolaz izbjeglicama i/ili migrantima, te da odobre azile svima koji žele ostati u BiH. Pozivamo naše sugrađane i sugrađanke da pokažu humanosti, solidarnost i empatiju sa izbjeglicama i migrantima dokle god oni borave u našoj zemlji.

Također pozivamo međunarodnu zajednicu da:

  1. Zaustave rat u Siriji, kao prioritet broj jedan u rješavanju «krize»; da zaustave ratove u drugim zemalja uključujući zemlje na Bliskom Istoku (izmeđuostalih u Palestini, Afganistanu, Iraku, Jemenu i Libiji) i u Africi (Eritrea, Sudan, Somalia, DRC itd.); da zaustave dalju globalnu militarizaciju.
  2. U toku mirovnih pregovora zahtjevaju bezuslovan prekid vatre i garantiraju bezuslovan pristup humanitarnoj pomoći za stanovnike Sirije i drugih zemalja zahvaćenih nasiljem;
  3. Otovore granice te poštuju međunarodne pravne obaveze da zaštite tražioce azila diljem Evrope; pomoć izbjeglicama ne smije stati na osiguranju sigurnog prostora, također moramo osigurati da izbjeglice mogu putovati i kretati se slobodno i legalno do sigurnih teritorija kako bi dobili pristup pravima koja su im zagarantovana – međunarodna zaštita, azil i integracija – gdje god je to moguće;
  4. Osigurati potpuni i nediskriminatorni pristup pravdi za civilne žrtve rata.

CENTAR ZA SVAKU ŽENU!

Fondacija za osnaživanje žena uskoro pokreće kampanju za prikupljanje finansijskih sredstava za izgradnju/kupovinu Centra za žene. S tim ciljem otvoren je humanitarni telefon gdje pozivom na broj 1...
Više...

ORGANIZACIJE KOJE SU DOBILE FINANSIJSKU PODRŠKU OD FONDACIJE ZA OSNAŽIVANJE ŽENA U 2014, 2015,2016 I 2017.GODINI!

ORGANIZACIJE KOJE SU DOBILE FINANSIJSKU PODRŠKU OD FONDACIJE ZA OSNAŽIVANJE ŽENA U 2014, 2015,2016 I 2017.GODINI Fondacija za osnaživanje žena je u svom dosadašnjem radu podržala 32 grassroot or...
Više...

Dubravka Kovačević, direktorica Fondacije za osnaživanje žena iz Sarajeva: PO MNOGIM PARAMETRIMA ŽENE U NAŠOJ ZEMLJI NISU RAVNOPRAVNE!!

Na ovom linku možete pročitati intervju Dubravke Kovačević direktorice Fondacije za osnaživanje žena u kojem se govori o samom početku osnivanja fondacije te dosadašnjem radu. https://bedrudingu...
Više...